MAGAZIN ZA NAUKU, ISTRAŽIVANJA I OTKRIĆA
Planeta Br. 99 | MALA NEBESKA TELA
»  MENI 
 Home
 Redakcija
 Linkovi
 Kontakt
 
» BROJ 99
Planeta Br 99
Godina XVIII
Januar-Februar-Mart 2021.
»  IZBOR IZ BROJEVA
Br. 115
Jan. 2024g
Br. 116
Mart 2024g
Br. 113
Sept. 2023g
Br. 114
Nov. 2023g
Br. 111
Maj 2023g
Br. 112
Jul 2023g
Br. 109
Jan. 2023g
Br. 110
Mart 2023g
Br. 107
Sept. 2022g
Br. 108
Nov. 2022g
Br. 105
Maj 2022g
Br. 106
Jul 2022g
Br. 103
Jan. 2022g
Br. 104
Mart 2022g
Br. 101
Jul 2021g
Br. 102
Okt. 2021g
Br. 99
Jan. 2021g
Br. 100
April 2021g
Br. 97
Avgust 2020g
Br. 98
Nov. 2020g
Br. 95
Mart 2020g
Br. 96
Maj 2020g
Br. 93
Nov. 2019g
Br. 94
Jan. 2020g
Br. 91
Jul 2019g
Br. 92
Sep. 2019g
Br. 89
Mart 2019g
Br. 90
Maj 2019g
Br. 87
Nov. 2018g
Br. 88
Jan. 2019g
Br. 85
Jul 2018g
Br. 86
Sep. 2018g
Br. 83
Mart 2018g
Br. 84
Maj 2018g
Br. 81
Nov. 2017g
Br. 82
Jan. 2018g
Br. 79
Jul. 2017g
Br. 80
Sep. 2017g
Br. 77
Mart. 2017g
Br. 78
Maj. 2017g
Br. 75
Septembar. 2016g
Br. 76
Januar. 2017g
Br. 73
April. 2016g
Br. 74
Jul. 2016g
Br. 71
Nov. 2015g
Br. 72
Feb. 2016g
Br. 69
Jul 2015g
Br. 70
Sept. 2015g
Br. 67
Januar 2015g
Br. 68
April. 2015g
Br. 65
Sept. 2014g
Br. 66
Nov. 2014g
Br. 63
Maj. 2014g
Br. 64
Jul. 2014g
Br. 61
Jan. 2014g
Br. 62
Mart. 2014g
Br. 59
Sept. 2013g
Br. 60
Nov. 2013g
Br. 57
Maj. 2013g
Br. 58
Juli. 2013g
Br. 55
Jan. 2013g
Br. 56
Mart. 2013g
Br. 53
Sept. 2012g
Br. 54
Nov. 2012g
Br. 51
Maj 2012g
Br. 52
Juli 2012g
Br. 49
Jan 2012g
Br. 50
Mart 2012g
Br. 47
Juli 2011g
Br. 48
Oktobar 2011g
Br. 45
Mart 2011g
Br. 46
Maj 2011g
Br. 43
Nov. 2010g
Br. 44
Jan 2011g
Br. 41
Jul 2010g
Br. 42
Sept. 2010g
Br. 39
Mart 2010g
Br. 40
Maj 2010g.
Br. 37
Nov. 2009g.
Br.38
Januar 2010g
Br. 35
Jul.2009g
Br. 36
Sept.2009g
Br. 33
Mart. 2009g.
Br. 34
Maj 2009g.
Br. 31
Nov. 2008g.
Br. 32
Jan 2009g.
Br. 29
Jun 2008g.
Br. 30
Avgust 2008g.
Br. 27
Januar 2008g
Br. 28
Mart 2008g.
Br. 25
Avgust 2007
Br. 26
Nov. 2007
Br. 23
Mart 2007.
Br. 24
Jun 2007
Br. 21
Nov. 2006.
Br. 22
Januar 2007.
Br. 19
Jul 2006.
Br. 20
Sept. 2006.
Br. 17
Mart 2006.
Br. 18
Maj 2006.
Br 15.
Oktobar 2005.
Br. 16
Januar 2006.
Br 13
April 2005g
Br. 14
Jun 2005g
Br. 11
Okt. 2004.
Br. 12
Dec. 2004.
Br 10
Br. 9
Avg 2004.
Br. 10
Sept. 2004.
Br. 7
April 2004.
Br. 8
Jun 2004.
Br. 5
Dec. 2003.
Br. 6
Feb. 2004.
Br. 3
Okt. 2003.
Br. 4
Nov. 2003.
Br. 1
Jun 2003.
Br. 2
Sept. 2003.
» Glavni naslovi

TEMA BROJA

 

Mala tela Sunčevog sistema / Pravo u Srbiju!

Meteoriti padaju u vreme ručka

 

Meteoriti predstavljaju kosmičko kamenje koje 'preživi' prolazak kroz Zemljinu atmosferu i dospe na površinu naše planete. Na Zemlju godišnje padne oko 20.000 t meteorskog materijala; uglavnom je reč o finoj prašini koja se ne vidi golim okom. Budući da mnogi meteoriti imaju sličan sastav kao i zemaljsko kamenje, važni su za ispitivanje sastava Zemlje. U Prirodnjačkom muzeju u Beogradu se čuvaju tri  ''srpska'' meteorita, a četvrti je nestao u vreme Prvog svetskog rata.

Tema Broja

„Sokobanjski” meteorit

Prvi meteorit koji je poznat nauci a pao je na teritoriju Srbije, poznat je kao ''sokobanjski'' (kameni meteorit i to hondrit). Prizemljio se u 14 sati, 13. oktobra, 1877. O ovom događaju je izvestio Josif Pančić u radu pod naslovom ''Soko-banja, prvi meteorit u Srbiji'', objavljenom 1880. Tu je zabeležio kako je narod od "žestoke pucnjave" pomislio da su udarili Turci, a da su se onda neki setili "vrelog kamenja za koje znaju iz predanja da kadšto na zemlju pada." Padu su prethodile tri jake eksplozije, a potom se pojavio gust oblak dima i čulo se zviždanje letećeg nebeskog tela. Svedoci su tvrdili da se užarena kugla videla na daljini od šezdeset kilometara. Rasuto kamenje je palo na području 16x4 km, u trouglu između sela Šarbanovac na severu banjske kotline, Sokobanje na jugu i planine Device na istoku. Najveći kamen, težak 38 kg, pao je severno od Sokobanje. Sakupljeno je oko 49 kg ostataka sokobanjskog meteorita, a smatra se da je ukupna masa iznosila 75-80 kg.
''U Prirodnjačkom muzeju u Beogradu se čuva najveći deo ovog meteorita, težak oko 16 kg, obima 25,2 cm. Ostatak je 'razasut' od Narodne biblioteke 'Stevan Sremac' u Sokobanji, sve do Priodnjačkog muzeja u Londonu i Muzeja Smitsonijan u Vašingtonu, radi razmene sa svetom. Hondriti su tako nazvani zbog prisustva hondrija – malih zaobljenih tela koja se sastoje od olivina ili piroksena, a katkad imaju i stakla. Za razliku od njih, ahondriti nemaju hondrije. Pored razlike u teksturi, ove grupe meteorita se karakteristično razlikuju i prema sastavu. Srednji sastav hondrita predstavlja oko 12 procenata legure nikla i gvožđa, 46 odsto olivina, 21 odsto hiperstena, četiri procenta diopsida i 11 odsto plagioklasa. Srednji sastav ahondrita iznosi oko jedan odsto legure nikla i gvožđa, devet procenata olivina, pedeset odsto hiperstena, 12 procenata diopsida i 25 odsto plagioklasa. Hondriti su znatno  češći  od ahondrita, pa čine preko devedeset procenata svih aerolita (meteorasko kamenje),''objašnjava Aleksandar Luković, kustos mineralog Prirodnjačkog muzeja u Beogradu.

Tema Broja

„Jelički” meteorit

„Nekakvo kamenje“

Drugi ''srpski'' kameni meteorit, poznat kao ''jelički'', srušio se takođe negde 'baš u vreme ručka', ali 19. oktobra 1889. na planinu Jelicu, kod Čačka. ''U nedelju oko dva časa posle ručka, čuo sam neki osobeni jaki pucanj usled koga se prozori na mom stanu malo zatresoše, a u isto doba nešto tupo na tavanu bupnu. Uveriv se da se na tavanu ništa osobito nije desilo, prestanem o tome misliti, dokle pred veče ne dobih iz Ministarstva unutrašnjih dela kopiju depeše u kojoj piše da je zemlju zasulo nekakvo kamenje'', glasi beleška iz jedne od starih knjiga koje se čuvaju u Prirodnjačkom muzeju. Jelički meteorit je pao na površinu od 40 km2, na prostoru u obliku elipse, dužine osam i širine pet kilometara, a raspršio se u tridesetak komada, teških između 700 gr i 8,5 kg. Sakupljeni delovi su predati profesoru Velike škole u Beogradu, Jovanu Žujoviću. Njegov rad o ovom meteoritu objavljen je 1890. u ''Geološkim analima Balkanskog poluostrva.''  Kabinet Velike škole poklonio je Prirodnjačkom muzeju komad jeličkog meteorita, težak gotovo 7,5 kg, a manjim delom je razmenjen sa drugim poznatim muzejima. Hemijsku analizu meteorita sa Jelice je prvi uradio Sima Lozanić, 1892. On pripada grupi običnih hondrita LL (sa veoma malom količinom ukupnog gvožđa).

Meteorit koji nedostaje

U ataru sela Guča, u Dragačevu, je 16. septembra 1891. godine, pao ''gučki'' meteorit o kome postoji samo opis otkucan na pola stranice. Najverovatnije je to bio kameni meteorit iz grupe hondrita, koji je bio težak oko 2 kg. Ovaj meteorit je 'iščeznuo' tokom Prvog svetskog rata i očigledno je završio u privatnim zbirkama u inostranstvu. Povodom nestanka gučkog meteorita i odvaljivanja komada sokobanjskog meteorita, Petar Pavlović, tadašnji upravnik Muzeja srpske zemlje je obavestio ministra prosvete da istraga nije dala nikakve rezultate. Od ministra je zatraženo da se slučaj uputi državnom pravobraniocu i da se podigne krivična prijava, ali se tu stalo i slučaj je zatvoren.

 

 

 

Tema Broja

„Dimitrovgradski” meteorit

 

 

Dimitrovgradsko gvožđe

Treći meteorit koji je pronađen u Srbiji je gvozdeni meteorit, otkriven 1949. u blizini Dimitrovgrada. ''Dimitrovgradski'' meteorit lako zavara oko jer, iako ima prečnik od samo 45 cm, težak je čitavih stotinu kilograma! Bio je nazivan i ''dimitrovgradsko gvožđe'', sve dok nije potvrđeno da u njegovoj strukturi postoje Vidmanštatenove figure. Ovo dokazuje da u njegovom sastavu dominira gvožđe.
''Dimitrovgradski meteorit su prvo zapazili seljaci, koji su ga koristili kao građevinski materijal. Geolog Todor Spasov ga je 1956. prilikom obavljanja terenskih aktivnosti na tom području, prepoznao kao meteorit. Ovaj meteorit se čuva na četiri mesta. Kod nas se nalazi 99,7 kg, u Vašingtonu 219 gr, u Londonu 12 gr i u Sarajevu 8 gr. Tokom terenskih istraživanja, nađena su još dva mala fragmenta od po pedeset i sto grama. Meteoriti se klasifikuju prema mineraloškom/hemijskom sastavu, ali i na osnovu toga jesu li ili nisu viđeni dok padaju. Njihovu tržišnu vrednost određuju zastupljenost pojedine grupe ili neka specifičnost hemijskog sastava. Meteoriti iz grupe tektita, koji nastaju kao proizvod stapanja impaktnog materijala prilikom kolizije (udara meteorita), mogu biti veoma skupi. Oni predstavljaju staklastu providnu masu, uglavnom zelene boje, i upotrebljavaju se kao juvelirski materijal. Naravno, i veličina diktira cenu, tako da veliki komadi muzejskog tipa mnogo vrede'', objašnjava Aleksandar Luković. 
Prirodnjački muzej čuva i delić ''Mundrabila'', jednog od najvećih i najpoznatijih meteorita na svetu. Pronađen je 1911. u Australiji, a gotovo u potpunosti je sastavljen od gvožđa sa nešto nikla. Sakupljene su čak 22 t ovog meteorita, dok je najveći fragment  bio težak 12,4 t!

 

 

 

 



Kompletni tekstove sa slikama i prilozima potražite u magazinu
"PLANETA" - štampano izdanje ili u ON LINE prodaji Elektronskog izdanja
"Novinarnica"

 

 

 

  back   top
» Pretraži SAJT  

powered by FreeFind

»  Korisno 
Bookmark This Page
E-mail This Page
Printer Versie
Print This Page
Site map

» Pratite nas  
Pratite nas na Facebook-u Pratite nas na Twitter - u Pratite nas na Instagram-u
»  Prijatelji Planete

» UZ 100 BR. „PLANETE”

» 20 GODINA PLANETE

free counters

Flag Counter

6 digitalnih izdanja:
4,58 EUR/540,00 RSD
Uštedite čitajući digitalna izdanja 50%

Samo ovo izdanje:
1,22 EUR/144,00 RSD
Uštedite čitajući digitalno izdanje 20%

www.novinarnica.netfree counters

Čitajte na kompjuteru, tabletu ili mobilnom telefonu

» PRELISTAJTE

NOVINARNICA predlaže
Prelistajte besplatno
primerke

Planeta Br 48


Planeta Br 63


» BROJ 116
Planeta Br 116
Godina XXI
Mart - April 2024.

 

 

Magazin za nauku, kulturu, istraživanja i otkrića
Copyright © 2003-2024 PLANETA