MAGAZIN ZA NAUKU, ISTRAŽIVANJA I OTKRIĆA
Planeta Br. 114 | NEURONAUKE
»  MENI 
 Home
 Redakcija
 Linkovi
 Kontakt
 
» BROJ 114
Planeta Br 114
Godina XX
Novembar - Decembar 2023.
»  IZBOR IZ BROJEVA
Br. 115
Jan. 2024g
Br. 116
Mart 2024g
Br. 113
Sept. 2023g
Br. 114
Nov. 2023g
Br. 111
Maj 2023g
Br. 112
Jul 2023g
Br. 109
Jan. 2023g
Br. 110
Mart 2023g
Br. 107
Sept. 2022g
Br. 108
Nov. 2022g
Br. 105
Maj 2022g
Br. 106
Jul 2022g
Br. 103
Jan. 2022g
Br. 104
Mart 2022g
Br. 101
Jul 2021g
Br. 102
Okt. 2021g
Br. 99
Jan. 2021g
Br. 100
April 2021g
Br. 97
Avgust 2020g
Br. 98
Nov. 2020g
Br. 95
Mart 2020g
Br. 96
Maj 2020g
Br. 93
Nov. 2019g
Br. 94
Jan. 2020g
Br. 91
Jul 2019g
Br. 92
Sep. 2019g
Br. 89
Mart 2019g
Br. 90
Maj 2019g
Br. 87
Nov. 2018g
Br. 88
Jan. 2019g
Br. 85
Jul 2018g
Br. 86
Sep. 2018g
Br. 83
Mart 2018g
Br. 84
Maj 2018g
Br. 81
Nov. 2017g
Br. 82
Jan. 2018g
Br. 79
Jul. 2017g
Br. 80
Sep. 2017g
Br. 77
Mart. 2017g
Br. 78
Maj. 2017g
Br. 75
Septembar. 2016g
Br. 76
Januar. 2017g
Br. 73
April. 2016g
Br. 74
Jul. 2016g
Br. 71
Nov. 2015g
Br. 72
Feb. 2016g
Br. 69
Jul 2015g
Br. 70
Sept. 2015g
Br. 67
Januar 2015g
Br. 68
April. 2015g
Br. 65
Sept. 2014g
Br. 66
Nov. 2014g
Br. 63
Maj. 2014g
Br. 64
Jul. 2014g
Br. 61
Jan. 2014g
Br. 62
Mart. 2014g
Br. 59
Sept. 2013g
Br. 60
Nov. 2013g
Br. 57
Maj. 2013g
Br. 58
Juli. 2013g
Br. 55
Jan. 2013g
Br. 56
Mart. 2013g
Br. 53
Sept. 2012g
Br. 54
Nov. 2012g
Br. 51
Maj 2012g
Br. 52
Juli 2012g
Br. 49
Jan 2012g
Br. 50
Mart 2012g
Br. 47
Juli 2011g
Br. 48
Oktobar 2011g
Br. 45
Mart 2011g
Br. 46
Maj 2011g
Br. 43
Nov. 2010g
Br. 44
Jan 2011g
Br. 41
Jul 2010g
Br. 42
Sept. 2010g
Br. 39
Mart 2010g
Br. 40
Maj 2010g.
Br. 37
Nov. 2009g.
Br.38
Januar 2010g
Br. 35
Jul.2009g
Br. 36
Sept.2009g
Br. 33
Mart. 2009g.
Br. 34
Maj 2009g.
Br. 31
Nov. 2008g.
Br. 32
Jan 2009g.
Br. 29
Jun 2008g.
Br. 30
Avgust 2008g.
Br. 27
Januar 2008g
Br. 28
Mart 2008g.
Br. 25
Avgust 2007
Br. 26
Nov. 2007
Br. 23
Mart 2007.
Br. 24
Jun 2007
Br. 21
Nov. 2006.
Br. 22
Januar 2007.
Br. 19
Jul 2006.
Br. 20
Sept. 2006.
Br. 17
Mart 2006.
Br. 18
Maj 2006.
Br 15.
Oktobar 2005.
Br. 16
Januar 2006.
Br 13
April 2005g
Br. 14
Jun 2005g
Br. 11
Okt. 2004.
Br. 12
Dec. 2004.
Br 10
Br. 9
Avg 2004.
Br. 10
Sept. 2004.
Br. 7
April 2004.
Br. 8
Jun 2004.
Br. 5
Dec. 2003.
Br. 6
Feb. 2004.
Br. 3
Okt. 2003.
Br. 4
Nov. 2003.
Br. 1
Jun 2003.
Br. 2
Sept. 2003.
» Glavni naslovi

TEMA BROJA

 

G. Tomljenović

NEURONAUKE

Tajne mozga, čoveka i mašine


Tema Broja

Golgijevatehnika bojenja omogućila je prve vizuelizacije pojedinačnih neurona

Multidisiplinarna mlada (neuro)nauka se, u poslednjih pola veka, vrlo dinamično razvija, ali se očekuje da će tek u narednim decenijama realizovati svoje ogromne potencijale, pre svega u medicini i unapređivanju raznih mogućnosti ljudskog društva

 

 

Istraživanje mozga - oko 100 milijardi njegovih neurona, od kojih svaki ima još oko 1000 konekcija sa drugim nervnim ćelijama - poredi se sa istraživanjem svemira. Razotkrivanje bioloških osnova sposobnosti mozga da uči, da pamti, da opaža, da oblikuje ponašanje i svest ljudske jedinke, kao i da obavlja različite senzorne, motorne i kognitivne zadatke, nobelovac Erik Kandel nazvao je „epskim izazovom“ za biološke nauke.
Univerzumom koji čini nervni sistem sa mozgom u centru, bavi se, zapravo, niz (neuro)nauka, od (neuro)fiziologije, (neuro)anatomije i ćelijske i molekularne biologije, pa preko (neuro)fizike, (neuro)hemije i matematike, do statistike i kompjuterskih nauka…Savremena, multidisiplinarna neuronauka se, u poslednjih pola veka, vrlo dinamično razvija ali će, kako se očekuje, tek u narednim decenijama realizovati svoje velike potencijale, pre svega u medicini i unapređivanju raznolikih mogućnosti ljudskog društva. Zahvaljujući brojnim tehnološkim unapređenjima u prethodnih 20 godina, nesumnjivo je da će poseban zamah da joj da primena veštačke inteligencije, koja jeste rezultat njenih znanja, ali koja joj istovremeno obezbeđuje obilje novih istraživačkih mogućnosti.

Rađanje neuronauke

Neka od najranijih zapažanja o nervnom sistemu zapisana su čak 1700 godina pre nove ere, u starom Egiptu, civilizaciji za koju je poznato da je mumificirala i mozgove svojih vladara. Štaviše, arheološki dokazi svedoče da je i mnogo pre toga, čak u neolitu, izvođena takozvana trepanacija, praktično hirurška procedura otvaranja lobanje, verovatno u svrhu isterivanja zlih duhova… Pod imenom trapanje (trapavanje, trapanavanje), ovu proceduru, nazvanu po naročitom svrdlu poznatom kao “trapanj”, primenjivali su i vidari u srednjovekovnoj Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Albaniji, i to kod povreda glave, “mahnitanja” i glavobolja….
U drevna vremena se verovalo da je srce centar čovekovog uma. Prve sumnje u to su, u antičkoj Grčkoj, izneli lekar Hipokrat, kao i Platon koji je takođe spekulisao da bi mozak mogao da bude sedište racionalnog dela duše. Lekar rimskih gladijatora, Galen, primetio je, međutim, da su njegovi pacijenti, nakon što bi pretrpeli oštećenja mozga, gubili mentalne sposobnosti.
U srednjem veku, Abulkasis, Avicena, Majmonid i drugi opisali su brojne medicinske probleme koje su povezivali sa mozgom, a doprinos neuronauci dali su i renesansni evropski naučnici Andreas Vesalijus, Rene Dekart, Tomas Vilis i Jan Svamerdam. Kasnih 1700-tih, pionirski rad italijanskog fizičara Luiđija Galvanija na polju bioelektriciteta omogućio je proučavanje električne ekscitabilnosti (sposobnosti pobuđivanja/aktivacije) mišića i neurona.
Sa pronalaskom mikroskopa započela je era sofisticiranijeg proučavanja mozga. Nakon što je italijanski biolog Kamilo Golgi, krajem 19. veka, razvio postupak bojenja, što je omogućilo da se pod mikroskopom uoče zamršene strukture moždanih ćelija, španski histolog Santjago Ramon i Kajal postavio je hipotezu da je upravo neuron funkcionalna ćelijska jedinica mozga. Golgi i Ramon i Kajal su 1906. godine podelili Nobelovu nagradu za fiziologiju i za medicinu, za svoja opsežna zapažanja, opise i kategorizacije neurona u celom mozgu.
Tokom 20. veka neuronauka počinje da se izdvaja kao posebna akademska disciplina. Prema Eriku Kendalu, jednom od najistaknutijih naučnika tog vremena, koji je 2000. godine dobio Nobelovu nagradu za otkrića u oblasti fiziologije učenja i pamćenja, za rađanje savremene neuronauke najzaslužniji su njegovi kolege Dejvid Rioh, Frensis Šmit i Stiven Kufler. Specijalista psihijatrije i neuroanatomije Dejvid Rioh je, već početkom 50-ih, na Nacionalnom vojno-medicinskom institutu “Volter Rid” (SAD) započeo sa integrisanjem anatomskih i fizioloških istraživanja, i kliničke psihijatrije, i formirao je prvo tamošnje interdisciplinarno neuropsihijatrijsko odeljenje. U isto vreme, Frensis Šmit je na svom Odeljenju za biologiju čuvenog Tehnološkog instituta u Masačusetsu (MIT) uveo istraživački program u oblasti neuronauke, objedinivši rad u biologiji, hemiji, fizici i matematici. Neurofiziolog Stiven Kufler, koga mnogi smatraju ocem moderne neuronauke, 1966. godine je na Harvardskoj medicinskoj školi osnovao Odsek za neurobiologiju.

Tema Broja

Srednjovekovna trepanacija

Vek biologije i elektrofiziologije mozga

Nervni sistem, i mozak kao njegov najkompleksniji deo, i kod mnogih životinjskih vrsta je najsloženiji organski sistem. Kod čoveka, mozak sadrži na milijarde neurona i njihovih međusobnih veza, sinapsi, koje čine sinaptičku mrežu takve složenosti da neuronauka tek počinje da je “raspliće”. Štaviše, u novije vreme je pokazano da svaki treći gen, od oko 20.000 gena koji pripadaju ljudskom genomu, upravo u mozgu ima svoju ekspresiju.
Ta gotovo nepojmljiva dinamička složenost nervnog sistema bila je i ostala ogroman istraživački izazov, i uslovila je istraživanja na više nivoa, u rasponu od molekularnog i ćelijskog, preko strukturnog, funkcionalnog i razvojnog, do sistemskog i kognitivnog, evolutivnog, medicinskog, kompjuterskog. Specifične teme kojima se istraživači bave na svakom od tih nivoa neprestano se menjaju, u skladu sa uvećavanjem korpusa znanja i sa primenom sve sofisticiranijih tehničkih metoda.
U 20. veku su upravo tehničko-tehnološka unapređenja bila jedan od glavnih pokretača tog napretka. Sa razvojem elektronike, elektronske mikroskopije, računarstva, pa potom i  funkcionalnog neuroimidžinga, i genetike i genomike, tokom druge polovine prošlog veka značajno napreduju i elektrofiziologija, molekularna biologija, kompjuterska neuronauka… Istraživači dobijaju alate koji im omogućavaju da proučavaju mozak i nervni sistem u svim njegovim aspektima - strukturnim, funkcionalnim, razvojnim, patološkim… Biologija i psihologija se udružuju na polju neuronauke, što joj omogućava da se bavi i pitanjima kao što je uloga mozga u percepciji bola, ili da istražuje uzroke određenih neurodegenerativnih bolesti. Kompjuterske simulacije, slike i drugi alati pružaju naučnicima novi uvid u fizičku anatomiju mozga, u više miliona kilometara njegovih nervnih vlakana i njegov odnos sa ostalim delovima tela.
U poslednjih nekoliko decenija, tehničke inovacije kao što je patch-clamp metoda u elektrofiziologiji, ili novi genetski alati kao što su PCR i genomsko sekvenciranje, neuronaučnicima su dale eksperimentalne mogućnosti koje su 60-ih godina prošlog veka bile nezamislive. Sve u svemu, u proteklih 50 godina neuronauka je napravila ogromne korake u razumevanju ćelijskih i molekularnih procesa koji diktiraju svaku našu misao, želju i akciju, a moderno razumevanje mozga evoluiralo je od ukupno 47 moždanih regiona, koliko ih je bilo poznato 1909. godine, do sadašnje mape ljudskog mozga sa 98 regiona samo u jednom njegovom delu, korteksu. 
I pored toga, neuronauka pred sobom ima još mnoga fundamentalna pitanja koja traže odgovore. Veliki deo dosadašnjih istraživanja bio je fokusiran na ispitivanje izolovanih regija mozga, a danas se radi na tome da se razumeju načini na koji više regiona, ili udaljeni regioni, međusobno deluju da bi proizveli određeno ponašanje ili određenu akciju.

Budućnost koja je počela

Jedan od velikih izazova moderne neuronauke je mapiranje mreža komunikacije od ćelije do ćelije, takozvanih moždanih kola, koja obrađuju sve naše misli, osećanja i ponašanja. Ta slika - koja je još u nastajanju - na predlog dvojice naučnika se od 2005. godine označava terminom “konektom”, po uzoru na izraz “genom”. Američki Nacionalni institut za mentalno zdravlje (National Institute of Mental Health - NIMH) 2010. godine je započeo projekt “Ljudski konektom” (Human Connectome Project - HCP), s ciljem da mapira makroskopske veze ljudskog mozga, to jest da prikupi i podeli podatke o strukturnoj i funkcionalnoj povezanosti ljudskog mozga. To istraživanje je utrlo put za dublje razumevanje načina na koji se moždana kola menjaju tokom starenja, ili pod uticajem određenih psihijatrijskih i neuroloških stanja. Projekt je, štaviše, obezbedio i nove modele podataka, informatike i analitičkih alata koji su unapredili sposobnost istraživača da slikaju i da analiziraju moždane veze.

RANO OTKRIVANJE I PREVENCIJA SMA

O dometima dosadašnjih, ali i predviđanjima pravaca u kojima će se u okviru neuronauka kretati dalja istraživanja neuroloških/neurodegenerativnih oboljenja, svedoči primer savremenog dijagnostikovanja genske mutacije koja dovodi do razvoja spinalne mišićne atrofije (SMA). Reč je o retkom ali veoma teškom neuromišićnom oboljenju koje pogađa najmlađe, i za koje zapravo nema leka, ali koje u potpunosti može da se spreči ranom primenom neke od tri postojeće medikamentne terapije. Odnedavno, i u našoj zemlji se, zahvaljujući saradnji stručnjaka sa Neurološkog odeljenja Univerzitetske dečje klinike u Tiršovoj ulici i Biološkog fakulteta (uz podršku Ministarstva zdravlja Republike Srbije) primenjuje najsavremeniji skrining novorođenčadi na SMA.
Spinalna mišićna atrofija je genetski determinisano, tj. nasledno oboljenje motornog neurona koju karakterišu slabost i atrofija mišića, uključujući i mišiće koji učestvuju u disanju. Genetika ga preciznije definiše kao autozomno recesivno oboljenje koje je posledica delecije (gubitka dela hromozoma) na SMN1 genu na hromozomu 5q11. U zdravom organizmu, gen SMN1, zajedno sa “rezervnim” genom SMN2, “daje uputstva” za stvaranje proteina koji je neophodan za funkcionisanje motornog neurona. Oštećenje SMN1 dovodi do pojave bolesti spinalne mišićne atrofije, dok mutacije na genu SMN2 utiču na tip i težinu SMA.
Skrining na SMA obuhvata uzimanje uzorka krvi deteta neposredno po njegovom rođenju, i analizu tog uzorka na Biološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, u Centru za humanu molekularnu genetiku, s ciljem da se pomenuta genska mutacija otkrije u pre-simptomskoj fazi bolesti. Mali pacijenti sa opisanom genskom mutacijom, koji prime terapiju pre ispoljavanja kliničkih simptoma bolesti, dobijaju mogućnost da vode potpuno normalan život.

Takođe, jedno od nerešenih pitanja u modernoj neuronauci jeste i takozvani “problem tipova ćelija“, koji se odnosi na kategorizaciju, definisanje i otkrivanje svih neuronskih/astrocitnih tipova ćelija u organizmu. Pritom se obično misli na animalni model mozga, odnosno na mišji mozak, s obzirom na to da se razumevanje mišjeg mozga posmatra kao odskočna daska za razumevanje čoveka. Dosadašnji, najnoviji napredak u klasifikaciji neuronskih ćelija omogućila su elektrofiziološka snimanja, genetsko sekvenciranje i visokokvalitetna mikroskopija, kombinovani u jedinstvenu patch-seq metodu koja generiše veliku količinu podataka. Istraživačima je to omogućilo da donesu neke opšte zaključke o tipovima ćelija i da, između ostalog, zaključe da ljudski i mišji mozak imaju različite verzije suštinski istih tipova ćelija.

S obzirom na visoku globalnu raširenost neuroloških bolesti i njihov veliki društveno-ekonomski teret, i neurološke i neuropsihijatrijske bolesti ostaju veliki izazov za neuronauku. Tokom poslednjih pola veka je poboljšano razumevanje načina na koji ta oboljenja remete funkciju nervnog sistema, i postoji napredak u otkrivanju, prognozi i lečenju pacijenata pogođenih poremećajima kao što su autizam, depresija ili demencija, ali ipak ostaje i niz otvorenih pitanja. Predviđanja su da će se dalja istraživanja neuroloških i neuropsihijatrijskih bolesti baviti pitanjima molekularnih/ćelijskih promena koje prethode pojavi poremećaja nervnog sistema, mogućnostima rane intervencije u sprečavanju manifestacija ili progresije bolesti, kao i razvojem ciljanih terapija. Dosadašnji napredak sugeriše da će nas savremena neuronauka, za koju deceniju, uvesti u eru “neuroterapeutike”.
Po uzoru na terapijski razvoj, očekuje se da će se biološka saznanja primenjivati i na dijagnostikovanje neuroloških i neuropsihijatrijskih stanja. Ovaj pravac kretanja je već pokazan na primeru upotrebe genotipa za definisanje spinalne mišićne atrofije (SMA), kao i novim kriterijumima istraživanja u kojima se molekularne promene u mozgu već koriste za klasifikaciju demencija, uključujući i Alchajmerovu bolest (AB). Poboljšana osetljivost nekih testova krvi i drugih minimalno invazivnih testova za otkrivanje promena u funkciji mozga pomoći će u proširenju ovog pristupa i na druge neurodegenerativne bolesti. Štaviše, očekuje se da će ukupan napredak u ćelijskoj, razvojnoj i sistemskoj neuronauci u dogledno vreme doneti velika poboljšanja u tretiranju bolesti nervnog sistema, kroz bolje razumevanje osnovnih mehanizama bolesti, otkrivanje bolesti pre pojave simptoma i nove metode prevencije i lečenja.
Nema sumnje da će na razumevanje i lečenje neuroloških poremećaja dubok uticaj imati i tehnološke inovacije kao što su uređaji za praćenje moždane aktivnosti i veštačka inteligencija. Veštačka inteligencija je već otkrila specifične kombinacije biomarkera u plazmi za poboljšanje dijagnostike Alchajmerove bolesti i nadalje će biće korišćena na sličan način, za efikasniju analizu delovanja i brže otkrivanje novih terapija.

Tema Broja

Mašinski kopilot doprineće bezbednosti avijacije više od autopilot sistema

Veštačka inteligencija

Prema definiciji, prirodna inteligencija, ili intelekt, jeste mentalna osobina koja podrazumeva sposobnost učenja iz iskustva, adaptiranja na nove situacije i korišćenja stečenog znanja u interakciji sa okruženjem. Veštačka inteligencija (VI) je suštinski zasnovana na ideji da bi i mašine mogle da “razmišljaju” kao ljudi, te je za njeno ostvarenje, pored sofisticiranih tehnoloških alata iz druge polovine i s kraja 20. veka, bila neophodna i pomoć neuronauke. Opremljeni prvim modernim kompjuterima i naoružani svim dotadašnjim neuronaučnim saznanjima o načinima na koje ljudski mozak obrađuje i koristi informacije, istraživači koji su “tragali” za veštačkom inteligencijom su u svojim ranim ekperimentima bili fokusirani na imitiranje aktivnosti neurona. Polje realizacije VI se, međutim, veoma širilo, i sve manje se bavilo temama inspirisanim biologijom. Danas, veštačka inteligencija je nauka koja takođe obuhvata mnogo različitih disciplina, uključujući računarstvo, analitiku podataka i statistiku, hardversko i softversko inženjerstvo, lingvistiku, neuronauku, pa čak i filozofiju i psihologiju. Bavi se izgradnjom računara i mašina koje mogu da “misle”, uče i deluju na način koji bi inače zahtevao ljudsku inteligenciju, ali koji zapravo podrazumeva obradu podataka čija razmera prevazilazi ono što čovek može da analizira.
Istraživanje koncepata prirodne inteligencije u digitalnom svetu, tj. mašinsko učenje i duboko učenje (deep learning) podstaklo je tehnološke inovacije i dovelo do razvoja VI aplikacija koje velike setove podataka koriste za identifikaciju obrazaca, za predviđanja (uključujući i meteorološka), za jezička procesuiranja, za davanje preporuka, za inteligentno preuzimanje podataka, za donošenje odluka... Od pomoći pri dijagnostikovanju bolesti pa do četbotova i vozila bez vozača, aplikacije veštačke inteligencije se neprestano umnožavaju. 
Veštačka inteligencija koristi ogromne količine podataka i instrukcija koje se nazivaju algoritmima, da rešava različite probleme i automatizuje različite procese. Većina VI sistema izvodi pojedinačne ili specijalizovane zadatke, uključujući i razne ponavljajuće ili zamorne procedure i proračune, i to čini efikasnije i preciznije od ljudi. Jedan od primera je i Air Guardian, kopilot zasnovan na VI kojeg razvijaju stručnjaci MIT u SAD, s idejom da poboljša ljudsku preciznost (pilota) i doprinese bezbednijoj avijaciji. U kritičnim situacijama, dok se ljudski pilot bori sa poplavom informacija na više monitora, Air Guardian treba da deluje kao proaktivni kopilot čije je delovanje zasnovano na razumevanju ljudske pažnje. U ovom konkretnom slučaju, VI procenjuje nivo pažnje svog ljudskog partnera, pilota, praćenjem kretanja njegovih očiju, a kad je nervni sistem u pitanju, oslanja se na nešto što je nazvano "mapama istaknutosti", koje precizno određuju gde je usmerena čovekova pažnja. Boljim razumevanjem na šta se pilot fokusira, VI kopilot može da donese bolje odluke koje su u skladu sa onim što ljudski pilot radi ili namerava da uradi. Koristeći markere pažnje, Air Guardian može da identifikuje rane znake potencijalnih rizika, umesto da interveniše tek nakon što dođe do ugrožavanja bezbednosti aviona, kao što to čini tradicionalni autopilot sistem. Slični mehanizmi kooperativne kontrole u budućnosti bi mogli da se koriste i u automobilima, dronovima, u robotici…

 

 

 

 

G. Tomljenović

 

 



Kompletni tekstove sa slikama i prilozima potražite u magazinu
"PLANETA" - štampano izdanje ili u ON LINE prodaji Elektronskog izdanja
"Novinarnica"

 

 

 

  back   top
» Pretraži SAJT  

powered by FreeFind

»  Korisno 
Bookmark This Page
E-mail This Page
Printer Versie
Print This Page
Site map

» Pratite nas  
Pratite nas na Facebook-u Pratite nas na Twitter - u Pratite nas na Instagram-u
»  Prijatelji Planete

» UZ 100 BR. „PLANETE”

» 20 GODINA PLANETE

free counters

Flag Counter

6 digitalnih izdanja:
4,58 EUR/540,00 RSD
Uštedite čitajući digitalna izdanja 50%

Samo ovo izdanje:
1,22 EUR/144,00 RSD
Uštedite čitajući digitalno izdanje 20%

www.novinarnica.netfree counters

Čitajte na kompjuteru, tabletu ili mobilnom telefonu

» PRELISTAJTE

NOVINARNICA predlaže
Prelistajte besplatno
primerke

Planeta Br 48


Planeta Br 63


» BROJ 116
Planeta Br 116
Godina XXI
Mart - April 2024.

 

 

Magazin za nauku, kulturu, istraživanja i otkrića
Copyright © 2003-2024 PLANETA