MAGAZIN ZA NAUKU, ISTRAŽIVANJA I OTKRIĆA
Planeta Br. 108 | EVOLUCIJA, drvo sa mnogo grana
»  MENI 
 Home
 Redakcija
 Linkovi
 Kontakt
 
» BROJ 108
Planeta Br 108
Godina XIX
Novembar - Decembar 2022.
»  IZBOR IZ BROJEVA
Br. 115
Jan. 2024g
Br. 116
Mart 2024g
Br. 113
Sept. 2023g
Br. 114
Nov. 2023g
Br. 111
Maj 2023g
Br. 112
Jul 2023g
Br. 109
Jan. 2023g
Br. 110
Mart 2023g
Br. 107
Sept. 2022g
Br. 108
Nov. 2022g
Br. 105
Maj 2022g
Br. 106
Jul 2022g
Br. 103
Jan. 2022g
Br. 104
Mart 2022g
Br. 101
Jul 2021g
Br. 102
Okt. 2021g
Br. 99
Jan. 2021g
Br. 100
April 2021g
Br. 97
Avgust 2020g
Br. 98
Nov. 2020g
Br. 95
Mart 2020g
Br. 96
Maj 2020g
Br. 93
Nov. 2019g
Br. 94
Jan. 2020g
Br. 91
Jul 2019g
Br. 92
Sep. 2019g
Br. 89
Mart 2019g
Br. 90
Maj 2019g
Br. 87
Nov. 2018g
Br. 88
Jan. 2019g
Br. 85
Jul 2018g
Br. 86
Sep. 2018g
Br. 83
Mart 2018g
Br. 84
Maj 2018g
Br. 81
Nov. 2017g
Br. 82
Jan. 2018g
Br. 79
Jul. 2017g
Br. 80
Sep. 2017g
Br. 77
Mart. 2017g
Br. 78
Maj. 2017g
Br. 75
Septembar. 2016g
Br. 76
Januar. 2017g
Br. 73
April. 2016g
Br. 74
Jul. 2016g
Br. 71
Nov. 2015g
Br. 72
Feb. 2016g
Br. 69
Jul 2015g
Br. 70
Sept. 2015g
Br. 67
Januar 2015g
Br. 68
April. 2015g
Br. 65
Sept. 2014g
Br. 66
Nov. 2014g
Br. 63
Maj. 2014g
Br. 64
Jul. 2014g
Br. 61
Jan. 2014g
Br. 62
Mart. 2014g
Br. 59
Sept. 2013g
Br. 60
Nov. 2013g
Br. 57
Maj. 2013g
Br. 58
Juli. 2013g
Br. 55
Jan. 2013g
Br. 56
Mart. 2013g
Br. 53
Sept. 2012g
Br. 54
Nov. 2012g
Br. 51
Maj 2012g
Br. 52
Juli 2012g
Br. 49
Jan 2012g
Br. 50
Mart 2012g
Br. 47
Juli 2011g
Br. 48
Oktobar 2011g
Br. 45
Mart 2011g
Br. 46
Maj 2011g
Br. 43
Nov. 2010g
Br. 44
Jan 2011g
Br. 41
Jul 2010g
Br. 42
Sept. 2010g
Br. 39
Mart 2010g
Br. 40
Maj 2010g.
Br. 37
Nov. 2009g.
Br.38
Januar 2010g
Br. 35
Jul.2009g
Br. 36
Sept.2009g
Br. 33
Mart. 2009g.
Br. 34
Maj 2009g.
Br. 31
Nov. 2008g.
Br. 32
Jan 2009g.
Br. 29
Jun 2008g.
Br. 30
Avgust 2008g.
Br. 27
Januar 2008g
Br. 28
Mart 2008g.
Br. 25
Avgust 2007
Br. 26
Nov. 2007
Br. 23
Mart 2007.
Br. 24
Jun 2007
Br. 21
Nov. 2006.
Br. 22
Januar 2007.
Br. 19
Jul 2006.
Br. 20
Sept. 2006.
Br. 17
Mart 2006.
Br. 18
Maj 2006.
Br 15.
Oktobar 2005.
Br. 16
Januar 2006.
Br 13
April 2005g
Br. 14
Jun 2005g
Br. 11
Okt. 2004.
Br. 12
Dec. 2004.
Br 10
Br. 9
Avg 2004.
Br. 10
Sept. 2004.
Br. 7
April 2004.
Br. 8
Jun 2004.
Br. 5
Dec. 2003.
Br. 6
Feb. 2004.
Br. 3
Okt. 2003.
Br. 4
Nov. 2003.
Br. 1
Jun 2003.
Br. 2
Sept. 2003.
» Glavni naslovi

IŠČEZLE VRSTE

 

O.K.

Poremećaji evolucije

Iščeznuće azijskih giganata

 


IŠČEZLE VRSTE

Odnos visine gigantopitekusa i čoveka

U južnoj Kini je 1935. godine otkiven kutnjak ogromnog čovekolikog majmuna čiji se rod  sastoji od samo jedne taksonomske vrste Gigantopithecus blacki. Veruje sa da je bio težak 200-300 kg. Ostaci ove životinje pronađeni na 16 lokaliteta širom Kine, a za zube otkrivene na Tajlandu, Indoneziji  i Vijetnamu postoje pretpostavke da su pripadale gigantopitekusu.

 

 

 

U Aziji je postojalo biće stegodon koje je dosta podsećalo na slona. Čak 13 vrsta je potpadalo pod ovog surlaša. Pojavili su se pre više od jedanaest miliona godina. Njihovi ostaci mogu se pratiti sve do Indonezije. Utvrđeno je da su dočekali poznu fazu pleistocena koja je trajala do pre 11.700 godina. Ima i mišljenja da je stegodon opstao do poslednjih stoleća trećeg milenijuma pne - ali to nije dokazano.Veruje se da je jedna od vrsta bila, samo do ramena, visoka oko 2 m i teška 2 t.
Poslednjih godina dolazi do otkrića džinovskih životinja koje su nekada obitavale u Aziji. U okviru roda nosoroga, pre pet godina je tim kineskih paleontologa naučno odredio vrstu Paraceratherium huangheense. Vilica je otkopana u provinciji Gansu, na severozapadu Kine, pa je nosorog nazvan po  Žutoj reci, odnosno Hunaghe, na kineskom jeziku. Prošle godine, ugledni kineski paleontolog Deng Tao, zahvaljujući tome što su mu bile dostupne čitava lobanja, pršljen i donja vilica pružio je kompletan opis vrste Paraceratherium linxiaense. Ime vrste potiče od naziva nalazišta, basena Linksija, na Tibetu. Tu su 2015. godine otkopani ostaci jedinki nosoroga. Deng Tao je primenio lasersko skeniranje da bi se dobila trodimenzionalna slika davno iščezlog sisara koji je živeo u intervalu od pre trideset pet miliona do pre dvadeset miliona godina. Dužina im je bila gotovo 8 m a visina skoro 5 m. Težili su 11-20 t.

IŠČEZLE VRSTE

Skelet stegodona u muzeju u kineskoj provinciji Gansu

IŠČEZLE VRSTE

Skelet jedne druge vrste iz istog roda Paracheratherium

Pored Kine, fosili džinovskih nosoroga nađeni su u Mongoliji, Kazahstanu i Pakistanu. Smatra se da su ovo najveći sisari na kopnu koji su ikada postojali. Odlikovao ih je elastičan, dug i debeo vrat. Glava je bila dugačka oko metar i mogli su da dosegnu lišće na najvišim delovima drveća. Njuška je bila kratka. Uprkos veličine, ovaj nosorog je bio dobar  trkač zahvaljujući tankim nogama. U zavisnosti od promena klimatskih uslova tokom miliona godina, pripadnici ove vrste kretali su se iz centralne u južnu Aziju i nazad.

11 m krokodila

Osteodontornis je druga najveća ptica letačica. Ima samo jednog predstavnika - vrstu Osteodontornis orri. Na više lokaliteta u Japanu pronađeni su delovi tela ove ptice. Kost iz lobanje je otkrivena na ostrvu Honšu. Potiče iz srednjeg miocena, što je vreme od pre šesnaest milona do pre jedanaest i po miliona godina. Deo donje vilice je nađen na nalazištu Oi, u centralnom Japanu. Visina ptice je bila 1,20 m, a raspon krila je iznosio oko 6 m. Od današnjih ptica srodne su im rode i pelikani. Glava je bila dugačka a kljun je imao unutrašnja ispupčenja koja su podsećala na zube. Upravo je kljun olakšavao da se dođe do plena. Lake kosti omogućavale su da ptica poleti.
Ogromni krokodili iz roda Rhamphosuchus živeli su na području današnje Indije i Pakistana. Novija istraživanja su pokazala da ovaj gmizavac ipak nije bi najveći u svojoj kategoriji. Procenjuje se da mu dužina nije prevazilazila 11 m. Imao je veći broj zuba i usku njušku. Po svemu sudeći, hranio se krupnijim ribama.

IŠČEZLE VRSTE

Vilica krokodila Rhamphosuchus

 


U poznoj kredi (od pre 100  do pre 66 milona godina) na teritoriji zapadne Indije živela je zmija zvana sanadžeh. Hranila se jajima i mladuncima dinosaurusa. U indijskoj državi Gudžarat nađena je skoro čitava lobanja, uz pršljene i donju vilicu. Dužina gmizavca je bila oko 3,5 m.

IŠČEZLE VRSTE

Kutnjaci stegodona

IŠČEZLE VRSTE

Fosili zmije sanadžeh

Osamdesetih godina prošlog veka, u Uzbekistanu, u pustinji Kizilkum, pronađena je vrsta dinosaurusa Ulughbegsaurus uzbekistanensis. Vrsta je nazvana po vladaru, astronomu i matematičaru iz 15. veka Ulug-begu. Dužina tela je bila oko 8 m a težina veća od tone. Unutar svog ekosistema, taj dinosaur je bio najveći. Džinovski repati vodozemac koji je pripadao rodu Aviturus je najstariji i najveći član svoje taksonomske familije. Ovo veoma krupno  stvorenje potiče iz kasnog paleocena, od pre 66 do pre 56 miliona godina. Živeo je u granicama današnje Mongolije. Nađena je samo jedna vrsta - Aviturus execratus. Karakteristika Aviturusa je ograničen rast. Hranili su se ribama i bekičmenjacima iz vode a verovatno i insektima. Telo im je bilo dugačko gotovo 2 m.

Uz pomoć izotopa

Rod vilinih konjica Epiaeschna  je obuhvatao sedam vrsta, od kojih je samo jedna opstala do danas. Među iščezlim predstavnicima ovog insekta izdvaja se Epiaeschna lucida. Postojala je pre oko dvanaest miliona godina. Sa rasponom krila od skoro 7 cm, to je bio najveći insekt kenozoika. Ostaci su pronađeni u priobalnoj kineskoj provinciji Šandong. Razmnožavali su se tako što su jaja ostavljali u vodu.
U blizini ostrva Kjušu je ostrvo i arhipelag Iki. Tu se nalazi značajan paleontološki lokalitet poznat po fosilima insekata. Na Ikiju su locirani i ostaci džinovske medonosne pčele. To je jedino mesto gde su pronađeni delovi pčele Apis lithohermaea. Insekt je egzistirao u epohi miocena (od pre 23 do pre 5 miliona godina).

Kada se sagledaju sve te nestale džinovske životinje na azijskom kontinentu, nameće se pitanje: šta je uzok nestanka tamošnje megafaune? Najčešće su za objašnjenje navođena promene klime i pojava ljudi koji su lovili i menjali uslove u životnoj sredini. Novija istraživanja ukazuju na još jedan uzrok nestanka. Australijski naučnici su nedavno poredili stabilne izotope u zubima postojećih sisara u Aziji i izotope iz fosila. Na osnovu toga su zaključili o načinu ishrane biljojeda u sredini u kojoj su živeli. Stabilni izotopi ugljenika iz zuba ukazuju na to da su najviše jeli lišće, plodove i trave. U kasnijoj fazi pleistocena, došlo je do smanjivanja šumovitih područja a širenja oblasti pod travom. To je bilo pre oko milion godina. Oko 600.000 godina kasnije, šume su se ponovo širile, što je dovelo do nestanka vrsta kojima je više odgovarao život u travi.

 

 

O.K.

 

 

 

 


Kompletni tekstove sa slikama i prilozima potražite u magazinu
"PLANETA" - štampano izdanje ili u ON LINE prodaji Elektronskog izdanja
"Novinarnica"

 

 

 

  back   top
» Pretraži SAJT  

powered by FreeFind

»  Korisno 
Bookmark This Page
E-mail This Page
Printer Versie
Print This Page
Site map

» Pratite nas  
Pratite nas na Facebook-u Pratite nas na Twitter - u Pratite nas na Instagram-u
»  Prijatelji Planete

» UZ 100 BR. „PLANETE”

» 20 GODINA PLANETE

free counters

Flag Counter

6 digitalnih izdanja:
4,58 EUR/540,00 RSD
Uštedite čitajući digitalna izdanja 50%

Samo ovo izdanje:
1,22 EUR/144,00 RSD
Uštedite čitajući digitalno izdanje 20%

www.novinarnica.netfree counters

Čitajte na kompjuteru, tabletu ili mobilnom telefonu

» PRELISTAJTE

NOVINARNICA predlaže
Prelistajte besplatno
primerke

Planeta Br 48


Planeta Br 63


» BROJ 116
Planeta Br 116
Godina XXI
Mart - April 2024.

 

 

Magazin za nauku, kulturu, istraživanja i otkrića
Copyright © 2003-2024 PLANETA