MAGAZIN ZA NAUKU, ISTRAŽIVANJA I OTKRIĆA
»  MENI 
 Home
 Redakcija
 Linkovi
 Kontakt
 
» BROJ 56
Godina X
Mart - April 2013.
»  IZBOR IZ BROJEVA
Br. 65
Sept. 2014g
Br. 66
Nov. 2014g
Br. 63
Maj. 2014g
Br. 64
Jul. 2014g
Br. 61
Jan. 2014g
Br. 62
Mart. 2014g
Br. 59
Sept. 2013g
Br. 60
Nov. 2013g
Br. 57
Maj. 2013g
Br. 58
Juli. 2013g
Br. 55
Jan. 2013g
Br. 56
Mart. 2013g
Br. 53
Sept. 2012g
Br. 54
Nov. 2012g
Br. 51
Maj 2012g
Br. 52
Juli 2012g
Br. 49
Jan 2012g
Br. 50
Mart 2012g
Br. 47
Juli 2011g
Br. 48
Oktobar 2011g
Br. 45
Mart 2011g
Br. 46
Maj 2011g
Br. 43
Nov. 2010g
Br. 44
Jan 2011g
Br. 41
Jul 2010g
Br. 42
Sept. 2010g
Br. 39
Mart 2010g
Br. 40
Maj 2010g.
Br. 37
Nov. 2009g.
Br.38
Januar 2010g
Br. 35
Jul.2009g
Br. 36
Sept.2009g
Br. 33
Mart. 2009g.
Br. 34
Maj 2009g.
Br. 31
Nov. 2008g.
Br. 32
Jan 2009g.
Br. 29
Jun 2008g.
Br. 30
Avgust 2008g.
Br. 27
Januar 2008g
Br. 28
Mart 2008g.
Br. 25
Avgust 2007
Br. 26
Nov. 2007
Br. 23
Mart 2007.
Br. 24
Jun 2007
Br. 21
Nov. 2006.
Br. 22
Januar 2007.
Br. 19
Jul 2006.
Br. 20
Sept. 2006.
Br. 17
Mart 2006.
Br. 18
Maj 2006.
Br 15.
Oktobar 2005.
Br. 16
Januar 2006.
Br 13
April 2005g
Br. 14
Jun 2005g
Br. 11
Okt. 2004.
Br. 12
Dec. 2004.
Br 10
Br. 9
Avg 2004.
Br. 10
Sept. 2004.
Br. 7
April 2004.
Br. 8
Jun 2004.
Br. 5
Dec. 2003.
Br. 6
Feb. 2004.
Br. 3
Okt. 2003.
Br. 4
Nov. 2003.
Br. 1
Jun 2003.
Br. 2
Sept. 2003.
» Glavni naslovi

ISTORIJA

 

Pripremio: Boris Naumović

Grb tribalije

Oživljavanje sopstvenog nasleđa

Srednjevekovnu istoriju katoličke Evrope prožima kob stalne sučeljenosti principa duhovnog i svetovnog suverenstva. U pitanju je spor carstva i papstva oko primata u zapadno-hrišćanskoj ekumeni, poznat kao borba za investituru,što je zapravo krovna odrednica beskonačne povesti okršaja inspirisanih rivalstvom zemaljskih gospodara i dostojanstvenika crkve.

Grb tribalije Među najznačajnije epizode ovog istorijskog kolopleta spada ona začeta u režiji kralja Francuske i Navare, Filipa Lepog(1285-1314), znanog po akciji zatiranja zagonetnih templara. Filip je katoličkim klericima u svom kraljevstvu razrezao dažbine do polovine godišnjih prihoda, što je izazvalo ogorčen otpor crkve. Spor je prerastao u sukob, čiji je epilog bilo preseljenje papske stolice u Avinjon, gde su poglavari katoličanstva, uslovljavani voljom vladara Francuske, stolovali od 1305. do 1378. godine.

Francuski kraljevi su se, 14. veku upleli u „Stogodišnji rat“ tako da su, ophrvani ratnim naporima, izgubili kontrolu nad prestolom Svetog Petra. Te okolnosti rezultirale su vraćanjem papskog trona u Rim,ali i sporom kojim su nesaglasja unutar Rimokatoličke crkve raspaljena do razmere raskola. Zbog surevnjivosti italijanske i francuske struje, kardinalsko veće izabralo je dvojicu papa putem legitimne procedure pa se katolička Evropa podelila na dva rivalska tabora. Time je počeo raskol unutar rimskog hrišćanstva, poznat kao „Zapadna šizma“(1378-1417).

Rascep je okončan Saborom u Konstanci, čija su zasedanja,započeta 1414, trajala četiri godine, okupiljajući crkvene velikodostojnike,brojnu evropsku vlastelu i predstavnike vladarskih domova. Među njima je najupečatljiviju pojavu odavao pokrovitelj sabora Žigmund Luksemburški, (1368-1437), Ugarske, nasledni suveren Češke i Rimsko-nemački car.

Na mapi Martina Štira

Previranja na zapadu uticala su i na Srbiju, gde su vladari, počev od kralja Uroša I, imali stalne i povremeno bliske odnose sa vrhovima Rimske crkve i sa drugim zapadnim centrima moći. O intenzitetu i značaju veza srednjevekovne Srbije sa katoličkim svetom, govori sijaset anegdotskih sekvenci sa margina interesovanja javnosti i nauke. Vidno mesto u tom mozaiku ima i pojava do tada nepostojećeg ili neprimećenog srpskog grba, koji se nalazi u zborniku izdatom povodom saborovanja u Konstanci.

Pomenuti zbornik, delo Urliha fon Rihentala, pionira heraldike u modernom smislu, sadrži prikaz grbova krunisanih glava Evrope, velmoža i velikodostojnika crkve tog doba. Među njima je i grb Stefana Lazarevića, prepoznatljiv po dvoglavom orlu i bivoljim rogovima, heraldičkim elementima sa primeraka despotovog novca i na grbovima pređašnjih srpskih vladara.

Za razliku od despotovog, drugi grb, kojem Rihentalova monografija pripisuje srpski karakter, nije snabdeven dokazima verodostojnosti. Reč je o „grbu Srpskog carstva“, na kojem je crna glavu divljeg vepra probodena strelom kroz čeljust. Skoro identično obeležje predstavljeno je kao grb Persijskog carstva (u delu Sebastijana Minstera).

Ovo znamenje,sudeći prema raspoloživim izvorima, do tada nije vezivano za Srbe. Ni kasnije, domaći izvori ne pominju simbol veprove glave u vezi sa Srbima. Nema ga u „Ilirskim grbovnicima“ s kraja 16. veka, ni u Orbinovom „Kraljevstvu Slovena“ - kao da kod Južnih Slovena tog doba nema svesti o njegovom postojanju. Sa druge strane, na zapadu, od kasnog 15. Veka veprovu glavu vidi kao heraldičku oznaku Srbije.

Kao takva javlja se najpre u delima Konrada Grinenberga i Levinusa Hulzijusa, potom kao motiv u grbu rimsko-nemačkog cara Rudolfa II iz 1606. da bi se našla i na jednoj karti kraljevine Ugarske (Beč, 1664). Ta karta ima formu bakroreza i delo je Martina Štira, inženjera habsburške armije, koji je mape crtao lično i, neretko, u strogoj konspiraciji obilazio teren, sakupljajući podatke i građu.Pomenuta dela jeverovatno koristio i Pavle Riter Vitezović(1652-1713), koji je veprovu glavu uvrstio u svoju „ilirsku“ zbirku kao grb Tribalije, što čini i Hristifor Žefarović u svojoj verziji Riterovog dela. Na kraju,motiv veprove glave nalazi se na Karađorđevom ratnom stegu, čime ovo znamenje konačno stiče srpsku legitimaciju, ali i karakter neistraženog fenomena čiji je put ka srpskoj sredini nejasan i sporan.

Kralj Žigmund i despot Stefan

Simbol veprove glave kao grba Tribalije plod je arhaizirajućeg manira u kulturi evropskog 17. veka. Posredi je običaj preuzet od romejskih pisaca koji su narode i zemlje svog vremena često nazivali antičkim imenima.

Antičke Tribale prvi pominje helenski istoričar Hekatej, krajem 6. veka stare ere, a Herodot ih, vek kasnije, smešta između Dunava i Skoplja, gde traju do 2. veka naše ere. U Srednjem veku i poznije, ime Tribala je čest sinonim za Srbe, posebno u spisima učenih Romeja.

Sa druge strane, neki savremeni heraldičari odriču svaku vezu ovog grba sa srpskim nasleđem, karakterišući ga kao lažni i Srbiji greškom pripisani amblem, jer njegovo postojanje nije potvrđeno u svesti Srba turskog doba. Njegovo prisustvo u Rihentalovom delu tumači se autorovim nepoznavanjem srpske baštine, deformacijom motiva vuka sa grba Balšića i prepisivačkom inercijom dugom četiri veka.

Teško je, međutim, poverovati da Rihental, koji korektno predstavlja despotov grb, u balšićkom vuku vidi divljeg vepra.A ako je takvoj transformacij i pribegao,to nije bilo plod slučaja.

Grbovi Srednjeg veka nisu uvek ogledalo istorijske stvarnosti. Često su izraz pretenzija vladara i velmoža. Ako je Rihental imao obaveze prema nečijoj vizuri Srbije, reč je samo o Žigmundu Luksemburškom, sizerenu srpskog despota. U kraljevim očima, Srbija je vojna granica, na južnoj liniji odbrane Ugarskog kraljevstva. Nije nemoguće da je Rihental, makar i nesvesno, ratničku dimenziju despotove zemlje video kao njeno određujuće svojstvo i pretočio ga u obeležje „Srpskog carstva“.

Sever i rat

Pogrešno je smisao heraldičkih simbola tražiti isključivo u nacionalnoj prošlosti. Koreni motiva, prisutnih na grbovima i zastavama evropskih naroda, obično sežu u vreme koje prethodi samospoznaji savremenih i srednjevekovnih nacija, uz mitološke elemente neprepoznatljive nauci. Veliki deo heraldičkog nasleđa Evrope ima opšte značenje i samo je po neki deo, dugotrajnom upotrebom, stekao nacionalni karakter. To nasleđe često seže do preistorije, o kojoj nema pisane istorije. Njegova je delimična rekonstrukcija moguća jedino uvidom u istorijsku srž mitova i arheoloških potvrda koje su delom skrivene u leksičkoj ostavštini indoevropske zajednice jezika. Tu se nalazi i mogući ključ smisla zagonetne veprove glave i njenog svrstavanja u galeriju srpskih simbola.

U sanskritu postoji reč „barahi“, što je oznaka za sever, odnosno severne zemlje, a što je u bliskoj etimološkoj vezi sa istoznačnom helenskom rečju „borej“. Leksika staroslovenskog jezika poseduje izraz „zemlja borova“, što je takođe odrednica za sever. Pritom, valja znati da nije u pitanju biljna vrsta,u modernom srpskom poznata kao bor, već staroslovenski naziv za vepra, koji u nominativu glasi „ borov“. Horizont indoevropskog jezičkog zajedništva sugeriše usku povezanost simbolike vepra sa severnom stranom sveta, ali i sa motivom rata. S tim u vezi je simptomatično postojanje niza slovenskih i slovenofonih ličnih imena i toponima koji sadrže glasovni skup „ bor “ - Borislav, Boromir, Borigoj, Borna... ali i Borovo, Borovec, Borova glava, Borča itd. Sva ona, izgleda, imaju značenje vezano za rat, tj. b orbu. Za verovati je da i bor, u smislu vrste četinarskog drveta, svoje ime duguje ratnoj simbolici. Borovo drvo, koje neke tradicije poznaju kao drvo rata, poseduje izuzetnu tvrdoću pa su od njega izrađivana najčvršća oružja, na prvom mestu koplja. Tu vezu zapaža i Bela Hamvaš, tvrdeći da je simbolika vepra vezana za arijevsku Indiju, gde je postojala kasta kšatrija, ratničko-plemićkog staleža.

Hamvaš opaža prisustvo vepra i u iranskoj tradiciji koja mu pripisuje deset inkarnacija, uključujući i obličje ratnika. Tim tragom valja ići i za korenom srpske upotrebe ovog heraldičkog motiva, koji je Srbima mogao biti predat putem migracije iz indo-iranskog, ili proto-indoevropskog poretka vrednosti. Manje je važno da li se predaja odigrala u primarnoj ili izvedenoj formi pomenute tradicije. Ipak, mnoštvo nagoveštaja navodi na pomisao da je, u srpskom slučaju, reč o oživljavanju sopstvenog nasleđa. Naime, u nizu indoevropskih jezika, srpsko ime, sačuvano u raznim formama, u doslovnom ili prenesenom smislu označava pojmove vezane za borbu, vođstvo, poglavarstvo, neku vrstu izuzetnosti i slično.

Jezik Kurda, na primer, čuva reči kao što su: serbojar (prestonica), serbaz(vojnik), serbilind(ponos), serbori(avantura). Reči sličnog zvuka i značenja ima i u latinskom, litvanskom, letonskom i drugim jezicima.

Boris Naumović

 

Kompletni tekstove sa slikama i prilozima potražite u magazinu
"PLANETA" - štampano izdanje ili u ON LINE prodaji Elektronskog izdanja

 

 

 

  back   top
» Pretraži SAJT  

powered by FreeFind

»  Korisno 
Bookmark This Page
E-mail This Page
Printer Versie
Print This Page
Site map

» Pratite nas  
Pratite nas na Facebook-u Pratite nas na Twitter - u  
»  Prijatelji Planete
»   ON LINE PRODAJA

6 digitalnih izdanja:
5,40 EUR/540,00 RSD
Uštedite čitajući digitalna izdanja 50%

Samo ovo izdanje:
1,44 EUR/144,00 RSD
Uštedite čitajući digitalno izdanje 20%

www.novinarnica.netfree counters


Prelistajte besplatno primerak
Planeta Br 48


» BROJ 56 naslovna
Godina X
Mart - April 2013.

 

 

Magazin za nauku, kulturu, istraživanja i otkrića
Copyright © 2003 -2014. PLANETA