MAGAZIN ZA NAUKU, ISTRAŽIVANJA I OTKRIĆA
»  MENI 
 Home
 Redakcija
 Linkovi
 Kontakt
 
»   BROJ: 12
Decembar 2004 g.
»  IZBOR IZ BROJEVA
Br. 51
Maj 2012g
Br. 52
Juli 2012g
Br. 49
Jan 2012g
Br. 50
Mart 2012g
Br. 47
Juli 2011g
Br. 48
Oktobar 2011g
Br. 45
Mart 2011g
Br. 46
Maj 2011g
Br. 43
Nov. 2010g
Br. 44
Jan 2011g
Br. 41
Jul 2010g
Br. 42
Sept. 2010g
Br. 39
Mart 2010g
Br. 40
Maj 2010g.
Br. 37
Nov. 2009g.
Br.38
Januar 2010g
Br. 35
Jul.2009g
Br. 36
Sept.2009g
Br. 33
Mart. 2009g.
Br. 34
Maj 2009g.
Br. 31
Nov. 2008g.
Br. 32
Jan 2009g.
Br. 29
Jun 2008g.
Br. 30
Avgust 2008g.
Br. 27
Januar 2008g
Br. 28
Mart 2008g.
Br. 25
Avgust 2007
Br. 26
Nov. 2007
Br. 23
Mart 2007.
Br. 24
Jun 2007
Br. 21
Nov. 2006.
Br. 22
Januar 2007.
Br. 19
Jul 2006.
Br. 20
Sept. 2006.
Br. 17
Mart 2006.
Br. 18
Maj 2006.
Br 15.
Oktobar 2005.
Br. 16
Januar 2006.
Br 13
April 2005g
Br. 14
Jun 2005g
Br. 11
Okt. 2004.
Br. 12
Dec. 2004.
Br 10
Br. 9
Avg 2004.
Br. 10
Sept. 2004.
Br. 7
April 2004.
Br. 8
Jun 2004.
Br. 5
Dec. 2003.
Br. 6
Feb. 2004.
Br. 3
Okt. 2003.
Br. 4
Nov. 2003.
Br. 1
Jun 2003.
Br. 2
Sept. 2003.

 

 

» Glavni naslovi

PALEONTOLOGIJA

Jezivoglavi gušter sa istoka

Fosilni ostaci dugovratog morskog grabljivca, gmizavac sa zubima, koji je verovatno lovio ribe i sipe u plićim vodama pre nekih 230 miliona godina, otkriven je na jugoistoku Kine. Ovaj morski gmizavac je imao relativno krut vrat dug 1,7 m što je skoro duplo duže od trupa, koji je jedva dosezao metar dužine.

Ovo je prvi primerak pravog morskog gmizavca pod nazivom protorosaur, koje karakteriše dug vrat i produžena vratna kičma. Poređenje ovog primerka sa sličnim u Evropi i na Bliskom Istoku, pod nazivom tanystropheus, daće novi uvid o njihovim sposobnostima da love kao i tokove evolucije u periodu triasa.

Primerak koji se proučava je imao specijalna rebra u vratu koja su mu pomagala u lovu. Ovo će sigurno dovesti do mnogih revizija u već donetim zaključcima kako su lovili gmizavci iz obe ove vrste.

Čun Li, sa Akademije nauka iz Pekinga, je ovo stvorenje i nazvao ga “dinocephalosaurus orientalis” što u slobodnom prevodu znači “jezivoglavi gušter sa istoka”! Prvo je pronađena lobanja duga 23.5 cm ; s jeseni 2002-ge u provinciji Guižu. Tri zuba očnjaka iz gornje vilice lobanje su sačuvana, a bili su dugi 1,5cm, 2,8cm, i 2,3 cm.

Iste godine je u morskom krečnjaku otkriven prvi kineski protorosaur, gotovo potpuno očuvan. Lobanja je bila duga 15,5 cm.

Gmizavci tanystropheus vrste su imali duge vratove, tipa vrata žirafe, koji se sastojao iz 12 produženih vratnih pršljenova, dok je kod ovog novog fosila vrat sastavljen od 25 produženih vratnih pršljenova.

Sa relativno kratkim udovima u kojima je bilo svega nekoliko kostiju, dinocephalousaurus, je više nego drugi protorosauri bio prilagođen životu u vodi. Čun Li smatra da bi sa tvrđom i dužom koštanom strukturom udova, ovaj gmizavaac lakše živeo na kopnu ali je ovakav, verovatno, samo polagao jaja na obali.

Disanje je zahtevalo od ove životinje da vrat drži paralelno sa morskom površinom. Li takođe smatra da je za ovog gmizavca bilo teško da glavu i vrat drži uspravno i tako uzima vazduh, jer bi pritisak morske vode sprečavao pluća da udahnu.

Ipak, obe vrste imaju vratove opremljene kostima nalik rebrima koje su se nalazile u nizu, paralelene sa vratnim pršljenovima, kao pomoć vratu pri napregnutim pokretima. Ova rebra i su sprečavala veliku pokretljivost vrata, kao na primer kod čaplji, a njihova osnovna uloga je bila pomoć u lovu i odabiru dve osnovne strategije lova.

Jedna je bila prikradanje plenu u mutnim vodama priobalja, sa glavom tik uz površinu vode, jer bi celi gmizavac prestravio i oterao plen.

Druga strategija bi mogla da bude prikradanje iz vode i napad sa razjapljenim čeljustima kao što to i danas rade krokodili. Veruje se da su vratna rebra inače služila i da zaštite ovu životinju od pritiska vode pri naglom ili dubljem uranjanju. Takva uranjanja su morala da budu tiha i terala su životinju na gutanje velike količine i vazduha i vode. Na proučavanju i komparaciji svih vodenih gmizavaca uz Čun Lia radi i Majkl LaBarbera sa Univerziteta u Čikagu i Oliver Ripel iz Prirodnajčkog muzeja u Čikagu (Usa).

Njihove zajedničke ideje se baziraju na strukturi pronađenih kostiju, skeleta, poznavanju biomehanike i lova u vodi, gde i kada je mutna, najmanji pokret lovca može oterati lovinu. Njihova najveća teškoća je u tome što na fosilu nema mišićnog tkiva, niti nagoveštaja gde bi moglo biti, a i da ga ima ne postoje živi organizmi sa kojima bi mogli da ga uporede.

S.Ž.

  back   top
» Pretraži SAJT  

powered by FreeFind

»  Korisno 
Bookmark This Page
E-mail This Page
Printer Versie
Print This Page
Site map

» Pratite nas  
Pratite nas na Facebook-u Pratite nas na Twitter - u  
»  Prijatelji Planete

 

Magazin za nauku, kulturu, istraživanja i otkrića
Copyright © 2003 -2012. PLANETA